OTVORENO PISMO G. MIROSLAVU LAJČAKU
Poštovani
gospodine Lajčak
Dopustili Ste
formiranje najnestabilnije državne tvorevine u Evropi. Gradjene na izrazitoj
bipolarnosti njenog nacionalnog tijela. Zar ne znate da je Crkva u Crnoj Gori
cjelovita apostolska i državotvorna organizacija kojoj prijeti komadanje
njenoga naslijedja a koje će srpski narod braniti svim sredstvima? Zar ne
znate na kakvim se temeljima gradi teoretski okvir za dokazivanje samobitnosti
crnogorske nacije i kako se zove hipotetička zemlja iz koje su prema
tvrdnjama crnogorskih istoričara proistekli Crnogorci?
Ja Vam gospodine Lajčak, pišem iz Boke
Kotorske. Boka je u sastav Narodne republike Crne Gore ušla 8. aprila 1945.
godine, za vrijeme ratnog stanja, pod pritiskom Komunističke partije. Ima
neke podudarnosti u tome dogadjaju i ovom crnogorskom referendumu. Terorom i
pritiskom stvorena zajednica Boke i Crne Gore, terorom i pritiskom raskinuta
državna sprega Srbije i Crne Gore. To Vam je samo u jednoj kratkoj sekvenci
dokaz za moju prethodnu tvrdnju. Ali, zar moderne napredne zapadnoevropske
demokratije nisu već priznale revolucionarne granice koje su 1943. godine
povlačili i definisali nosioci
državnog prevrata u Jugoslaviji rušeći tradiciju, rušeći jednu
evropsku državu, terorom i pritiscima? Jesu li te demokratije priznale rezultat
izbora 1945. godine? Znale li Vi šta su ti izbori predstavljali? Mislite da je
to bio validan rezultat? Ja ću Vam tehnički potpisati da je broj koji
je 1945. godine utvrdjen potpuno tačan. Ali, na koji način je
postignut?
Zar ne znate da
je u proteklih osam godina u Crnoj Gori na državnom nivou krenut postupak
rušenja srpskog naroda, njegove istorije, crkve i kulture? Na takvim temeljima
se gradi nova crnogorska država. No, i Evropa ima svoje anarhističke pokrete
i tradicije. Zar ne? Grade li Baskijci svoje zahtjeve na nekom fundamentalnom
protivšpanskom raspoloženju? Ja to ne znam.
Glavna stvar koja
je dopuštena, a nije se smjela dopustiti, to je referendum u stanju anarhije
koju je potencirao rasplet jugoslovenske krize koja se zapravo može sažeti u
riječima: srpsko pitanje.
No, ima nešto
važnije.
Dopustili Ste
instrumentalizaciju predreferendumskog terora kakav nije vidjen u istoriji
parlamentarizma u Crnoj Gori. A time ste učinili nekolika velika rezulata.
Prvo, dopustili ste da se državotvornom dijelu naroda, dakle onome dijelu koji
se zalaže za poštivanje reda i poretka, tradicijskog hoda i prinošenja, ako
hoćete i evropskoj kulturnoj baštini, svojega bogami respektivnog crkveno
– kulturnog djelatništva, a ono je neodvojno od Srbije i Srpske crkve, oduzme
država. Ta je država raskomadana učešćem, kako pokazuje gospodin
Fejzić, islamske manjine. Taj, zapravo evropski dio naroda, stavili ste u
položaj dijaspore.
Iz ovih razloga
srpski narod u cjelosti, onaj narod koji je krenuo pobjednički hod
saveznika 1918. godine, mora formirati jedan konačni pogled na Evropu,
odnosno zapadnoevropske demokratije.
Ko je gospodine
Lajčak pomogao uništenje državotvornih, dakle evropskih snaga, 1945.
godine? Kome su te snage izručene? Je li bravar Josip Broz, osoba bez
identiteta, meritorni korespodent Zapadne Evrope? Pa zar ni fizičko
preživljavanje nije bilo moguće ostvariti? Onima koji zagovaraju evropsku
poziciju Jugoslaviji? Krupna je to stvar, ali nije Vaše da se time bavite.
Medjutim, jeste Vaše da imate u vidu cjelokupni istorijski politički okvir
ovakvog crnogorskog nastojanja da po svaku cijenu iznese samostalnost. I da
sagledate i sanirate posljedice.
O Vašem
crnogorskom korespodentu saznaćete više ukoliko bi se odlučili da
proputujete glavnim državnim putem Podgorica – Bijelo Polje? Učinite to u
najudobnijem automobilu gospodine Lajčak. Ja jesam u četvrtak
noću, sa porodicom, u autu marke Opel korsa.
Drugo, čini
se evropski presedan uvođenjem terorisanja državotovornog naroda u
izrazitu korist manjina! Znate li da time rušite hrišćanski narod? Meni
više nije stalo ako Evropa i nije hrišćanska, ali mi je i te kako stalo
ako je antihrišćanska. Ekspanzija agresivnog albanskog šovinizma? Mislite
da govorim u iracionalnim kategorijama?
Čini li Vam
se da sam u ovom kratkom obraćanju otkrio ne samo pogled na naše
unutrašnje razlike i teškoće, nego i na odredjeni kontinuitet djelovanja
zapadnoevropskih demokratija na štetu srpskog naroda? Da li to Evropa zapravo
izrazito promoviše politiku i stav prihvatanja svršenog čina ili da se
malo odmjerenije izrazim, novih političkih realnosti, kako govore neki
političari? Da li je to potpora politici državnih i nacionalnih tradicija,
da li se tako podupire gradnja evropske kuće ciglu po ciglu? Stvaranje
Crne Gore na temeljima terora njenih gradjana, a nemojte mi reći da su
strukture koje su ga sprovodile radile bez plana i nadzora, jeste prilog
gradnji i potenciranju evropske anarhističke oštrice. Na kraju, primite
jedan dobronamjeran savjet: dobro se u Evropi zabavite jačanjem
bezbjednosnih struktura.
U Herceg –
Novome, 28. maja 2006. ljeta Gospodnjeg
S poštovanjem,
dr Goran Komar
predsjednik
Društva za arhive i povjesnicu hercegnovsku